Kako se ugasio plamen bugojanskog šaha

Stipo Ledić, akademski kipar iz BiH je izradio šahovsku figuru koja je nekada uiješavala ulaz u bugojanski motel Akvarijum. Danas je figura obrasla drvećem i skrivena od očiju javnosti. Infobugojno pokreće inicijativu da se figura izmjesti i postavi na vidnom mjestu u našem gradu.
Nebriga vlasti i propalog šahovskog kluba je odraz stanja u ovom sportu. Pozivaamo Sportski savez Bugojna da šahovski klub koji u stvarnosti i ne postoji predoči finansijski izvještaj posljeednjih deset godina. Javnost, odnosno građani čiji se novac troši sa budžeta Općine imaju pravo znati ko vodi klub i gdje se troše sredstva koja nisu baš mala.
Tražimo podršku vlasti i ljudi dobre volje da podrže našu inicijativu.Već smo uspjeli osigurati adekvatne prostorije sa grijanjem gdje bi se družili ljubitelji šaha, a ujedno i pokrenuli školu šaha.
Vratimo šah u naš grad!
DA SE PODSJETIMO KAKO JE TO NEKAD BILO :
Ljubitelji šaha u bivšoj SFRJ, a kamoli šire, pitali su se kako je moguće da Bugojno, jedan tako mali, svijetu nepoznat grad, uspijeva da okupi elitu svjetskog šaha !?
Zaista je to bilo pravo čudo, jer turniri takve klase održavani su, uglavnom, u moćnim centrima i metropolama. Kad je u jesen 1977. najavljen prvi turnir za početak naredne godine, nije bilo puno onih koji su u to povjerovali, a pozvani velemajstori iz inostranstva, najprije su se interesovali za avionske linije kojima se može stići do Bugojna.
Nije im se dopalo to što su čuli, pa su izražavali sumnju i zabrinutost, ali već od prvih kontakta, prilikom dolaska na prigodne aerodrome, shvatili su da njihovi domaćini, sa puno pažnje i srdačnosti, vode računa o svim detaljima kako bi dostojno ugostili učesnike turnira.
Prisustvo najvećih imena svjetskog šaha bilo je pravi izazov i za novinare iz mnogih zemalja, koji su željeli, perom i kamerom, da zabilježe i svijetu proslijede svoje utisle o najvažnijim dešavanjima sa turnira. Tada je malo ko znao da je u Bugojnu jedna od, rado posjećenih, rezidencija predsjednika SFRJ, a još manje da je u njemu postojalo podzemno sklonište za jugoslovensko rukovodstvo u slučaju rata.
Šahisti su srdačno dočekani i udobno smješteni u motelu “Akvarijum”. Tokom cijelog turnira bili su okruženi pažnjom ljubaznih mještana. Za igrače su prikazivani odabrani filmovi u bioskopskoj dvorani, koja im je svake večeri stojala na raspolaganju. Kola sa vozačem čekala su ih po potrebi. Nije to bio pretjeran luksuz, već pažnja koja uglednom gostu dolikuje. Uz veliko interesovanje publike, na prvom turniru podijelili su prvo mjesto Anatolij Karpov i Boris Spaski.
Prvi Velikan koji je dao svoj pristanak,bio je šampion svijeta Anatoli Karpov.Bilo je to u vrijeme ekipnog šampionata Evrope u Moskvi.Karpov je rekao;Ja upravo želim da igram na jakom turniru,negdje u martu mjesecu i taj turnir će mi biti posljednja provjera za meč u okviru svjetskog prvenstva. Šampion je djelovao poput magneta na ostale velemajstore.Bent Larsen,jedan od najvećih turnirskih boraca koje je svijet ikad imao,odgovorio je na poziv.
U pozivu Betu Larsenu i ostalima nalazila se lista igrača koju su zamislili organizatori sa imenima Karpov,Talj,Spaskog,Larsena,Portiša,Horta i drugih velikana .Prva nagrada u Bugojnu od ukupno osam nagrada iznosila je 3.000 dolara,a na običnom festivalu u Americi nagrade su i tri puta veće.Ali,dogodilo se nešto neočekivano.Niko od pozvanih nije otkazao.
Šahovski satovi već mogu da se puste u pokret.Počeo je jedan od najvećih turnira u svijetu.Bugojno,tihi industrijski grad,120 kilometara od Sarajeva,postaje šahovska metropola čitavog svijeta.Odavde će svjetske agencije dvadesetak dana javljati na sve kontinente o žrtvovanim pješacima i figurama.Bugojno 1978
Sve ovo pratili su i uspješni rezultati bugojanskog Šahovskog kluba „Iskra“, koji je 1984. i 1985. godine osvojio Kup Maršala Tita, a četiri godine je bio i član prve lige SFRJ.
Danas ovaj klub gotovo da i ne postoji. Klupske prostorije, koje sve više nagriza zub vremena, već nekoliko godina zjape prazne. Zbog nedostatka finansijskih sredstava „Iskrini“ šahisti su još ranije morali odustati od svih takmičenja.
Jedina aktivnost svedena je na održavanje jednodnevnog turnira u povodu 20. maja, Dana općine Bugojno, za čiju se organizaciju sredstva izdvoje iz općinske kase.
Pozivaamo Sportski savez Bugojna da šahovski klub koji u stvarnosti i ne postoji predoči finansijski izvještaj posljeednjih deset godina. Javnost, odnosno građani čiji se novac troši sa budžeta Općine imaju pravo znati ko vodi klub i gdje se troše sredstva koja nisu baš mala.
