Sve je krenulo od Bugojna
Ranko Stojić branio je za Dinamo od 1984. do 1987. godine. Kao vratar Dinama upisao je 79 službenih nastupa te igrao u finalu Kupa maršala Tita 1985. godine protiv Crvene zvezde. Nakon odlaska iz Dinama deset godina provodi u Belgiji braneći za razne klubove.
Za vrijeme svog boravka u Dinamu postao je i reprezentativac te je upisao 14 nastupa za reprezentaciju Jugoslavije u periodu od 1984. do 1986. godine.
Krasila ga je hrabrost u situacijama 'jedan na jedan', a on je u šali govorio da tu osobinu duguje prirodi profesije koju je diplomirao.
Sve je krenulo od Bugojna.
"Tamo je rođen, tamo je i počeo u juniorima Iskre i već sa 17 godina dobio šansu u prvom timu. Komentari su bili pozitivni, ali su ljudi iz kluba promenili strategiju o opredelili se za iskusnijeg golmana Fahriju Dautbegovića. Bio sam mlad i impulsivan, nisam hteo da grijem klupu i odlučio sam da odem iz Iskre. Upisao sam studije u Beogradu i potpisao za Zvezdaru".
Malo je falilo da završi u OFK Beogradu ili Vojvodini.
"Branio je boje 'romantičara' na turniru u Vijaređu, ali se povrijedio na poslednjoj utakmici i kada se vratili za Beograd niko mu iz ekspedicije kluba nije ponudio prijevoz do kuće. To me je jako pogodilo i rješio je da nikada više ne obučem dres OFK Beograda. Nakon šest mjeseci, stigao je poziv Vojvodine. Srećom, imao je dobrog savjetnika,
Tomaša Tomaševića, koji je kasnije bio i predsjednik FSS i koji mi je pomogao prilikom upisa na Fakultet. On mi je rekao da je najbolje da prvo završim studije, a da će fudbalskih ponuda biti još više ako nastavim pravilno da se razvijam. Poslušao sam čovjeka za kojeg sam znao da mi želi dobro".
