Zločini u Bugojanskom srezu

SAOPŠTENJE BROJ 6 ZEMALJSKE KOMISIJE ZA UTVRĐIVANJE ZLOČINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGACA ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Iz ranijih saopštenja Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača za BiH, vidili smo, da je najveći izdajnik hrvatskog naroda Dr. Ante Pavelić sa svojim ustaškim saradnicima, već ranije bio planski pripremio uništenje ne isto mišljenika u Bosni i Hercegovini.

Saznali smo na kakav je svirep i podal način otpočelo to istrebljenje. Pobiti što brže i to što više na najkrvaviji način, zatim nevinim žrtvama zamesti svaki trag - to je bio cilj zločinca poglavnika i njegovih ustaških razbojnika, to je bila ideja ustaškog pokreta.

Služeći odano poglavniku i rukovodeći ustaškim načelima, tim krvavim putem pošli su i ustaše Bugojanskog stožera. Kad su u maju 1941 upali u Bugojno italijanski okupatori, pod njihovom zaštitom formiran je odmah ustaški stožer u koji su ušli: Jurišić Nikola, stožemik; Dujmović Franjo, logornik; Dr. Barišić Josip i Baraban Vinko, članovi logora, te pretsjednik opštine Marko Grgić i šef redarstva Ivo Čančić. Dužnostnik logora Baraban Vinko dobio je dužnost da odmah organizuje mjesnu ustašku miliciju u koju ulaze već od ranije poznati pripadnici ustaškog pokreta: Jurišić Ivica zv. “Car”, Ivo Jercl, Milivoj Čelik, Augustin Perković i drugi.

Čim se je milicija formirala otpočelo je odmah masovno hapšenje, interniranje, prisilno iseljavanje, pljačkanje i ubijanje stanovništva, kako u gradu Bugojnu tako i u njegovoj okolini. Tako su 1941 god. upale ustaše u sela Čipulić, Karađe i Sultanoviće sa namjerom da pokupe sve odrasle . Sabrali su oko 70 najčestitijih kućnih domaćina i zatvorili u zgradu osnovne škole u Bugojnu. Ni jedan od njih ni slutio nije, kakva će se nad njim grozna zvjerstva počiniti.

Nisu vjerovali iz prostog razloga, što su svi oni - bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost - sve do toga vremena živili u najvećoj slozi i ljubavi. Žene su im sa djecom hranu donosile i tješeći ih govorili im da se ne plaše, jer da će ubrzo svi biti pušteni kućama, kako su im to ustaške glavešine govorile.

Međutim, ustaški zločinci su jedno govorili a drugo mislili. Treće noći poslije njihovog zatvaranja upale su do zuba naoružane ustaše u zgradu osnovne škole u Bugojnu. Konopcima i žicom povezali sve žrtve i kamionom prevezli u selo Zanesoviće, koje se nalazi pored puta Bugojno - Gornji Vakuf. U blizini rijeke Vrbasa ubijali su ih nad jednom provalijom, koja je kasnije prozvata po najvećem krvniku Kuštri

“Kuštrina jama”. Bez i malo milosti, ustaški krvnici ubijali su na razne načine, iz pušaka, revolvera, ručnim bombama, pojedince su klali, a neke i žive u jamu bacali. Jedinom Tani Vukoviću pok. Nike, uspjelo je da izvuče živu glavu i da umakne sigurnoj smrti. U svom iskazu datom 13 marta 1945 god. Vuković iskazuje:

“Na 28 juna 1941 god. skupa sa ostalim domaćinima iz sela  bio sam zatvoren. Bili smo zatvoreni u osnovnoj školi u Bugojnu dva dana i dvije noći. Treću noć, čim se smračilo, došlo je mnogo naoružanih ustaša od kojih sam poznavao Ivana Jurišića - “Cara”, Ivu Čančića, komandira policije u Bugojnu i druge, kojih se sada više ne sjećam. Povezali su nas konopcem i žicom, natrpali u kamione i odvezli put Gračanice. Kod kuće Andrije Lučića u Gračanici stao je kamion i mi smo po naređenju ustaša morali iz kola izaći, odakle su nas poveli u pravcu Vrbasa. Prelazeći preko uzanog seoskog mosta na rijeci Vrbasu, iskoristio sam priliku i skočio u vodu, te tako uspio pobjeći. Za mnom je više puta pucao iz puške Jercl Ivo, ustaša iz Bugojna, ali me nije pogodio.

Teškom mukom mi je uspjelo pobjeći sa toga mjesta, jer smo svi bili opkoljeni ustaškim patrolama. Odmah u blizini ovog mjesta odakle sam pobjegao, nalazi se jedna prirodna jama, kod koje su naši ljudi ubijani, a potom u nju bacani. Dok još nisam daleko odmakao čuo sam pucnjeve, pa sam naslutio da ustaše ubijaju zatvorenike. Prilikom našeg puta iz Bugojna do Gračanice, uspjelo mi je nekako u kamionu da se odriješim, a odriješio sam još jedno 25 ljudi, ali je kod svih njih zavladao toliki strah, da ni jedan osim mene nije ni pokušao da bježi, a kamoli da uteče.

Mi svi zatvorenici prevezeni smo u kamionu Želića iz Bugojna uz pratnju luksuznog automobila Stipe Matulja iz Bugojna, a ko je u njemu bio nije mi poznato. Kad sam u Gračanici izlazio iz kamiona, među ustašama vidio sam i jednog fratra koji je bio prilično ugojen, brkat, u svećeničkoj mantiji, u kojem sam prepoznao Silvu Franjkovića, katoličkog (tekst nije vidljiv u izvorniku)za iz Bugojna. Od toga mjesta bili su ljudi ubijani, pobjegao sam u šumu, te stupivši u vezu sa još nekim ljudima, koji su takođe bježali od svojih kuća, stupio sam a N.O.P. Dok smo bili u školi zatvoreni po danu i po noći dolazio je do nas Ivan Jurišić - “Car” sa još nekim ustašama među kojima sam poznavao Niku Polića iz Gaja, D (tekst nije vidljiv u izvorniku)Kotorac iz Vesele, Matu Lučića iz Vesele, Augustina Perkovića, Ivu Jercla, Ljubu Grgića, Josipa (tekst nije vidljiv u izvorniku) iz Bugojna, a bilo ih je još, samo se imena ne sjećam.

Evo na kakav su krvav način počele bugojanske ustaše tamanjenje bratski  naroda u gradu i srezu Bugojanskom. Međutim, oni se ne zadržavaju samo na jednom narodu. Već u maju 1941 god. počinje masovna pljačka svih jevrejskih radnji i stanova, a potom su do gole kože opljačkane u istoj(tekst nije vidljiv u izvorniku) na isti način skoro sve redom(tekst nije vidljiv u izvorniku) Tu su stradale čitave porodice (tekst nije vidljiv u izvorniku)sa Morde sa 4 člana, Atijast (tekst nije vidljiv u izvorniku) sa 3 člana, Jude Saloma sa 3 člana i druge.

Doskorašnji učiteljski pripravnik a tadašnji sreski načelnik Branko Kuštro, sa svojim saradnicima Jurišić Nikolom, Dr. Barišićem i ostlaim zlikovcima, nastavlja neumorni krvavi posao. Samo više ne (tekst nije vidljiv u izvorniku) masovno, nego pojedinačno, da (tekst nije vidljiv u izvorniku) više poštenom narodu upalo(tekst nije vidljiv u izvorniku) Nestajale su preko noći cijele porodice u čijim domovima ne bi ostalo skoro ništa, jer bi zlikovci (tekst nije vidljiv u izvorniku) hovim odvođenjima do temelja opljačkali.

Sve su ove žrtve (tekst nije vidljiv u izvorniku) vale svoje patnje u nazvanoj “Kuštrinoj jami” na svirep i jeziv način, a njihovim rođacima i prijateljima je govoreno, da su odvedeni u Njemačku na rad. Jedan od najvećih krvopija Ivica Jurišić - “Car” ubijao je svoje žrtve isključivo čekićem, koji je uvijek sa sobom nosio, drugi su klali, a treći žive ljude u jamu bacali. Kuštro, kad je pobio 99 građana rekao je: “Još jednog, pa ću I ja odlikovanje dobiti”.

Zemaljskoj komisiji još nije pošlo za rukom da ustanovi tačan broj žrtava, koje su pobili ustaški zlikovci u junu, julu i septembru 1941 u Bugojnu. Po dosadašnjim dokumentima i podatcima, te izjavama svjedoka, računa se da je u to (tekst nije vidljiv u izvorniku) pobijeno i opljačkano preko 400 porodica. Na osnovu svega gore iznesenog, mnogobrojnih dokumenata i svjedočenja očevidaca, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača za BiH., u svojim odlukama F. br. 715-772 od 2 (tekst nije vidljiv u izvorniku)1945 god., utvrđuje za teške (tekst nije vidljiv u izvorniku) zločince, pored poglavnika Ante Pavelića i njegove vlade: Kuštru Branka, sreskog načelnika u Вugojnu, Jurišića Nikolu, stožernika; Barišića Josipa, ustaškog dužnosnika, Silviu Franjkovića, kat. župnika i šefa redarstva Dujmovića Franju, koji su bili glavni naredbodavci organizatori svih zločina. Kao neposredni izvršioci ovih zločina utvrđeni su: Branko Kuštro, fra Silvio Franjković, Milivoje Čelik, Nino Ledić, Mate Miličević, Ivica Jurišić - “Car”, Ivan Čančić, Ivo Jercl, Ivan Ivoš zv. Singer, Hu(tekst nije vidljiv u izvorniku) Dagoja, Ljubo Grgić, Niko (tekst nije vidljiv u izvorniku) Drago Kotorac, Mato Lučić, Augustin Perković, Nikola Cunjak, (tekst nije vidljiv u izvorniku) Crnjak, Ivo Carević, Pero(tekst nije vidljiv u izvorniku) Drago Milićevlć, Ivo Gareta, (tekst nije vidljiv u izvorniku) Vukađid, Ivan Laroš, Mujo (tekst nije vidljiv u izvorniku)Sulejman Alibegović, Hajrudin (tekst nije vidljiv u izvorniku) begović, Perica Pušić, Oto Marin(tekst nije vidljiv u izvorniku) vić, Stjepan Lučić, Dragutin (tekst nije vidljiv u izvorniku)mir, Juko Lučić, Ivan Žulj, Jozo (tekst nije vidljiv u izvorniku)vačević, Franjo Dujmović, Per(tekst nije vidljiv u izvorniku) Kutleša, Marko Grgić, Mate (tekst nije vidljiv u izvorniku) brk, Drago Čular, Franjo Plejić, (tekst nije vidljiv u izvorniku)le Londić, Stipo Pavić, Huso (tekst nije vidljiv u izvorniku)ić, Jozo Barnjak, Franjo Visko (tekst nije vidljiv u izvorniku)Josip Berlat, Avdo Karađa, Rudo (tekst nije vidljiv u izvorniku)ljan, Ante Pocrnja, Vinko Pena(tekst nije vidljiv u izvorniku) Josip Šarić. Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagačaa za B. i H. smatra, da svi gore spomenuti ratni zločinci i njihovi saučosnici moraju biti izvedeni pred narodni sud. Pretsjednik komisije: M. Škorić s.r. Za sekretara: Rajko Peleš s.r.