PROŠLOST U OGLEDALU

Iz pisma ćitaoca

Jutros sam bio brzoplet i porezao se dok sam se brijao. Brišem ja krv s lica iu tom trenutku mi se pred očima pojavljuju slike iz prošlosti…

Godina ever 1991. Mjesec svibanj. Sjedim ispred škole s prijateljima, uživamo u proljetnom danu, razgovaramo o završetku srednje škole, o toj našoj zadnjoj godini, o školi kao velikom, problemu koji će nestati s njužnim završetkom problema.

Gledam se u ogledalo i smijem se, čudeći se koliko smo bili naivni. Po završetku škole, postupno, život iz godine u godini postaje nekako sve teži: posao, krediti, briga o obitelji, a sada se moram brinuti io sebi. Nekada mi nedostaju prijatelji iz škole. Svi su se negdje raspršili, neki više i nisu na ovom svijetu, jer sudbina im je tako odredila ...

Sada gledam svoju kćerku i slušam njeno razmišljanje o školi. Stalno mi govori da jedva čeka da odraste i da se riješiš škole. Hej hej Uvijek joj govorim da za sve dođe vrijeme, za kraj škole, za nastavak života, da je škola nešto lijepo. Kada joj kažem, ona se naljuti na mene...