Spačekom po Bugojnu 

Ljubav prema Spačekima zapravo je životni stil, u taj se automobil i sve što ide s njim trebate zaista iskreno zaljubiti, a onda, kada vam jednom uđe u krvotok, teško se tog virusa riješiti. Morate imati avanturistički duh – govori nam Marko iz Slovenije.

Posebna je ovo vrsta ljudi, vole kampirati i sa sobom nose set za kuhanje, stolove, stolice, i sl.. Uglavnom istražuju, hrabro će s asfalta skrenuti na makadam za što su Spačeki podesni i otkriti neki novi položaj za druženje u prirodi. Mi spačekisti smo miroljubivi i kamo god dođemo, svi nas dobro prihvaćaju, uglavnom smo zbog starih automobila atrakcija. Mene je Spačekima zarazio ,i zapravo sam od rođenja u Spačekima. 

"Spaček", koji je prvi put predstavljen 1948. godine u Parizu, i dalje širom svijeta ima veliki broj poklonika.

Ljudi koji jednostavno uživaju u vožnji Citroena 2CV, iako ni kada se pojavio, a ni danas, nije važio za lijep i eksluzivan automobil.

"Najteže je pitanje kako nešto ovako ružno generišu tako pozitivnu energiju? Svi 'spačekisti', bilo sa kojeg kontinenta da dolaze, svi su kao jedna familija. Bilo kome da šta zatreba to će se sve organizovati, bilo da je riječ o 'spačeku' ili neki privatni problem u toj zemlji u kojoj se desio, i to do sada niko nije objasnio. Najvjerovatnije se radi o tome što se radi o jednostavnom automobilu i što je prije dvadesetak godina to bio auto za sve. Ljudi su obilazili bukvalno svijet, prelazili su Saharu s njim, penjali se na najveće vrhove, bez ikakvih problema. Vjerovatno je osnovno kod ljudi kada negdje krenu da stignu bez ikakvih problema", priča  Marko.

Zanimljiva je priča o nastanku "spačeka", koji se trebao početi proizvoditi prije Drugog svjetskog rata.

"Šest prototipova je zakopano u zemlju da ga njemačke trupe ne bi otkrile, kao nekakvo tehnološko čudo. Odmah poslije Drugog svjetskog rata 'spaček' je krenuo sa proizvodnjom i zadnji je sišao sa trake u julu mjesecu 1990. godine u Portugalu", ističe zaljubljenik u automobile.