Bugojno i šira okolina bila je i ostaće jedinstvena etnička i kulturna oaza


Bugojno i šira okolina bila je i ostaće jedinstvena etnička i kulturna oaza u kojoj je stoljećima stvarano najraznovrsnije spomeničko blago koje predstavlja neprocjenjivo bogastvo naroda ovog kraja.

Ratnička tradicija starosjedilaca današnje Bosne i Hercegovine došla je do punog izražaja i u sredjem vijeku, kada je i formirana prva samostalna država. Obzirom da je srednji vijek karakterističan po vitezovima, koji su činili prestiž srednjovjekovnih vojski i srednjovjekovna Bosna je imala svoje vitezove koji su stekli ogromnu reputaciju širom Evrope. Oni su svoje iskustvo stjecali na bojnim poljima, ali i brojnim viteškim turnirima koji su održavani širom Evrope.

Tako je ljetopisac Joanni Diugossi zabilježio da su na jednom turniru 1412. godine kojeg je organizovao ugarski vladar Sigismund Luksemburški, među 1 500 vitezova i 3 000 štitonoša, svoje učešće uzeli i bosanski vitezovi. Opisani su kao krupni, spretni, okretni, neustrašivi i veoma vješti sa oružjem. Među najznamenitijim bosanskim vitezovima su: Sandalj Hranić, Vlatko Vuković, Hrvoje Vukčić, Pavle Klešić, Pribisav Vukotić, Ivaniš Pavlović, Bjelak Sanković i dr. Svi oni su nosili titulu “velikog bosanskog vojvode” (generala bosanske vojske) a od strane bosanskog vladara su imenovi i viteškim redom, koji se u srednjovjekovnoj Bosni nazivao “Red bosanskih vitezova”. I stranci su im iskazivali počasti na način što su ih proglašavali članovima svojih viteških redova. Najpoznatiji je bio “Zmajev red” iz Ugarske.

Na ovom skupu našli su se trojica iz Susid grada i dva iz Vesele Straže koji su nastupali sa kraljem Ostojom.Izgledom i hrabrošću pažnju su skrenuli baš naši vitezovi koji su bil,ljudi neobićnog stasa,koji su upali u oči svim prisutnim.

Za kralja Ostoju,navode kroničari"do tada nijsu visjeli dostojanstvenijeg i ljepšeg gospodina od bosanskog kralja".

Za naše pretke iz Vesele Straže i Kordića ne kaže se ništa,što ne znači da nisu bili slični kralju Ostoji.

I oprema im je bila među najkvalitetnijom u Evropi. Sastojala se od kvalitetnog i teško probojnog oklopa i pancirne košulje, kacige na kojoj je ponekad stajala perjanica, štita, mača, buzdovana, koplja i bodeža.

U svečanim prilika, tokom turnira, njihovi konji su bili prekriveni raskošnim pokrivačem sa puno zlata i bisera. Smatralo se da što je oprema skupocjenija i vitez je ugledniji. Svaki vitez je imao jednog ili više štitonoša koji su se brinuli o njegovoj opremi.

Dokaze njihove opreme imamo na stećcima gdje su prikazani simboli koplja, lukova i strijela. Prema analizi njihovih skeletnih ostataka možemo zaključiti da su uglavnom bili veoma krupni.

Nacionalni spomnik „Turbe Malkoča i Skenderpašića u Kopčiću“

Nacionalni spomnik „Turbe Malkoča i Skenderpašića u Kopčiću“

Nalazi se šest kilometara od Donjeg Vakufa prema Bugojnu, na desnoj obali potoka Lubova.
U ovom groblju sahranjeni su članovi i potomci dvaju feudalno-vojničkih i plemićkih familija Skenderpašića i Malkoča (odnosno današnji članovi familije Hadžibegović), koje su imale vrlo važnu ulogu u historiji osmanskih osvajanja u našim krajevima tokom XV i XI stoljeća.

Familija Skenderpašića vodi porijeklo od Skender-paše Mihajloglua koji se kao vojskovođa sultana Mehmeda Fatiha II istakao u ratovima protiv Mlečana, Hrvata i Mađara, zbog čega mu je u više navrata bilo povjereno namjesništvo u Bosni. Skender-paša je poznat i po tome što je kao namjesnik u Sarajevu podigao veliki broj javnih česmi, a 1500. godine nakšibendisku tekiju sa imaretom. Dalji potomci ovih Skenderpašića žive i danas u Kopčiću.

Familija Malkoča je bila u porodičnim odnosima sa Skenderpašićima. Njihov glavni
predstavnik bio je čuveni ratnik Malkoč-beg, bosanski vojskovođa koji je u XVI stoljeću
učestvovao u osmanlijskim ratnim pohodima protiv Mletaka, Hrvatske, Koruške, Kranjske i
Štajerske. Zbog velikih zasluga koje je imao u ovim pohodima, postao je kliškim sandžakom.
Pretpostavka je da je njegov sin ili mlađi brat Malkoč Ibrahim-beg, koji je 1572. godine
podigao džamiju, mekteb i česmu u Donjem Vakufu.

Nema nijednog sigurnog dokaza o tome kojem članu familije Skenderpašića, odnosno
Malkoča pripada koji grob u ovoj nekropoli. Po nesigurnoj tradiciji, grob koji se nalazi
najbliže potoku pripada Malkoč Alaj-begu i potiče iz XVIII stoljeća, a turbe, navodno, Džafer Alaj-begu, sinu Kara Osman-paše Skenderpašića i njegovoj majci. Od XVIII stoljeća u ovom groblju se sahranjuje i lokalno stanovništvo. Najstariji nišani sa natpisima potiču iz XIX stoljeća. Za neke od ovih nadgrobnika (najvjerojatnije sarkofage) pretpostavlja se da je radio iskusan i dobar majstor, najvjerovatnije neki Dalmatinac koji se našao u ovim krajevima.

Kompleks je danas ograđen betonskom ogradom, koja šezdesetih godina prošlog stoljeća nije postojala. U nekropoli se danas nalazi 55 nišana, izrađenih od sedre. U središnjem dijelu nekropole nalazi se kameno turbe, u narodu poznato kao Malkočevo, koje
pripada tipu zatvorenih turbeta.

 

 Ostaci materijalne kulture Historijski ručni kameni žrvnjevi općine Bugojno Žrvanj pronađen na arheološkoj lokaciji Gradina

 

 

Ono što bi Bugojno još može izdvojiti kao mjesto , jeste  - Pod kod Bugojna koje je prahistorijsko naselje. Pripadalo gradinskom tipu naselja. Smješteno je na jednoj izbočini iznad riječice Poričnice.Bugojanska vaza je jedan od najstarijih pronađenih pisanih spomenika na podrućju BIH, i predstavlja veliko historijsko blago. To je je zdjela koja je pronađena na lokalitetu Pod na području općine Bugojno. Datira iz VI stoljeća prije nove ere. Na zdjeli se nalazi najstarija pisana riječ u BIH.

STARI BOSANSKI GRAD (Susid Grad) Svakako da je zanimljiv ,ovaj grad i oni drugi služio kao stražar Skopaljskom polju od upada drugih neželjnih pljačkaša ili pak za obavještenje o dolasku trgovaca,putnika i karavana različite namjene.Tome su,svakako,služili i drugi gradovi,kao što  već znamo za ,Kaštel,ali i Vesela Straža.

U toku srednjeg vijeka prostor Skopaljske kotline predstavljao je intergralni dio Bosne, a prvi spomen Uskoplja  nalazi se u ljetopisu popa Dukljanina iz IX st.Kao i u Povelji kralja Bele IV iz 1244.godine.Iz ovog perioda su i ostaci starih gradova:Vesela Straža ,Kaštel,te Susjed grada,gdje  su često boravili bosanski kraljevi sa porodicom.

U srednjem vijeku prostor skopaljske kotline postaje tranzitna zona za karavane koji su se često zadržavali ovdje nudeći svoje proizvode na godišnjim sajmovima.

 

Općina Bugojno ima odličan potencijal za razvoj srednjovjekovnog turizma, privredne grane koja je u svijetu i u BiH u stalnom porastu i koja može snažno doprinijeti razvoju sveukupnog ekonomskog napretka u općini.

Međutim, dug je put od pretvaranja potencijala u kvalitetne i raznovrsne, konkurentne turističke proizvode. Obzirom da nije postojao koncept održivog razvoja turizma sa definisanim ciljevima, prioritetima i načinom ostvarenja, prvo pitanje na koje ovaj strateški dokument treba da odgovori je definisanje turističkog proizvoda općine Bugojno.Bugojno također nema muzej koji bi imao šta pokazati i prikazati od davnina pa sve do novijih vremena.

Strateške smjernice razvoja i promocije turizma u općini Bugojno (dalje: Smjernice) definiraju procjenu onih potencijala sa komparativim prednostima u odnosu na ostale destinacije, od kojih može nastati turistički proizvod općine Bugojno, te identificiraju najefikasniji način stvaranja i promocije takvog turističkog proizvoda na domaćem i turističkom tržištu.

Smjernice su "Srednjovjekovni utvrđeni gradovi  Bugojna kao potencijal za razvoj turizma".

Turizam u Bugojnu ima velik potencijal 

 

Velik potencijal koji treba u potpunosti iskoristiti je Husein Smajić

Kopajući jezero, naišao je na temelje neke građevine, za koju je pretpostavljao da je crkva u pitanju, ali je to bilo toliko zatrpano da se nije ništa vidjelo dok se nije počelo otkopavati.

Crkva i ispod koje se krila grobnica je sagrađena u 14. ili 15. vijeku, ali nije poznato kada je srušena.

Na toj lokaciji Husein Smajić sačuvao je ostatke srednjovjekovne crkve u kojoj je, pretpostavlja se, 1406. godine održan kapitul Bosanske franjevačke vikarije, izgradio je konobu koja treba da bude na usluzi ljudima i turistima koji će u budućnosti posjećivati staru i novu crkvu.

Prilikom otkopavanja temelja srednjovjekovne crkve pronađeno je 12 tijela pokojnika, kao i dvojna grobnica u kojoj je bio skelet s dijelovima tkanine protkane zlatnim lamelama. Pronađena su dva dječija skeleta, kao i stećci u formi monolitnih ploča, koji su bili dislocirani s primarnog položaja, ali i dijelovi posude u kojoj se čuvala sveta voda, dijelovi kamene vodovodne cijevi...

Da bi se mogao razumjeti istorijski aspekt crkve i "Vesele Straže" grada  treba malo posegnuti i prema istorijskim izvorima.Poznato je da se prema Mračaju nalaze znatne količine rimske troske,a i u blizini samog naselja Vesela,što govori da se ovdje i prije gradnje utvrđenja vodio intenzivan život.

Grad je podignut u periodu 14 stolječa."Polovinom 15 stolječa,spomenuta  Vesela Straža u dosta dokumenata"Tako kroničar Lašvanin zna da je tu bio i manastir i da je tu kralj bosanski Ostoja  održao 1406 godine franjevačku skupštinu.

Neka nam ovaj citat iz članka Đoke Mazalića  posluži kao orjentir za lokaciju ovog objekta.To je bio franjevački manastir "CRKVINE"koje se nalaze na putu za Pršljane.Svega 400-500 metara uzvodno Pršljanicom od početka livada,na desnoj strani pomenutog potoka.Istina ,i u Seonoj je postojalo starije naselje. Ovi lokaliteti su zlata vrijedni za razvoj turizma u Bugojnu.

Samo da posjetimo: Husein Smajić,je davne 1993. godine u Bugojnu organizirao konvoj pomoći Goraždu...

Priča koju je Husein odlučio podijeliti počinje sada već davne 1993. godine u Bugojnu. Gledajući TV vidio je da muslimanski narod jako pati u Goraždu te da je potrebna svaka vrsta pomoći. Zbog toga je odlučio potražiti pomoć pa se obratio župnom uredu u Bugojnu. On, kao organizator konvoja pomoći, i danas posjeduje dokumente koji dokazuju kako je utovarena pomoć te zaprimljena u mjestu Grebak.

Predvodio je konvoj koji je od Bugojna do Goražda putovao tri dana. Krenuli su 19. ožujka 1993., a prilikom dolaska u Goražde bila je oštra zima. Kako tvrdi, svojim očima je vidio kako žene uzimaju brašno, stavljaju u hladnu vodu, mijese i peku kao palačinke. Tu su se zadržali cijeli dan, a navečer, kada su predali robu, ljudi i djeca su uzimali i nosili stvari na sebi. Tada je vidio jednu djevojčicu koja nosi ruksak, upitao je može li vidjeti koliko tereta nosi, a ona je odgovorila potvrdno. Kada je uzeo ruksak, shvatio je da je taj teret težak koliko i ta djevojčica.

Po svom vjerskom i kulturnom naslijeđu, Bugojno spada među bogatije gradove BiH.

U Bugojnu djeluju tri velike vjerske zajednice, a svaka od njih ima svoja značajna svetišta. Međutim, općina nedovoljno radi na promociji vjerskog turizma,npr...Ajvatovica je najveće dovište muslimana u Evropi i jedno od najstarijih u Bosni. Ajvatovica je duboko ukorijenjena u identitet Bošnjaka sa tradicijom dugom pet stotina godina. Smještena je u podnožju planine Šuljage i udaljena šest-sedam kilometara od Bugojna ,i nekadašnjeg Akhisara (Bijeli Grad).

Ostaci starih rimskih puteva se mogu i danas vidjeti. Očuvana kaldrma, dio puta sa Kupreške visoravni prema Prensi (Pruscu) je jedan od takvih puteva. Ostaci keramike, stakla i metalurgije Rimskog vremena mogu se naći na Gradini, pored sela Sultanovići u blizini Bugojna. Iz perioda tursko-osmanlijske uprave najznačajniji spomenici suSultan-Ahmedova džamija, Rustempašića kula Sulejmanpašića kula. Iz austrougarskog perioda, značajne su katolička Crkva sv. Ante Padovanskog, Crkva sv. Ilije Proroka i Crkva prečisto srce Marijino. 

Bugojno spada u bh gradove, koji nisu izrasli iz osmanske urbane tradicije, zbog čega njegov razvoj krajem XIX. i početkom XX. stoljeća posjeduje karakteristike drukčije od osobina gradova, koji su nosili duboko urezane odlike duge historije orijentalno-islamskog i orijentalno-balkanskog grada. Grad Bugojno ima veliki turistički značaj za Bosnu i Hercegovinu, te se njegove vrijednosti ogledaju u mnogobrojnom zelenilu, šumskom bogatstvu, mnoštvom autohtone divljači, prelijepim rijekama, pritokama i jezerima, prirodnim ljepotama, kulturno-historijskim spomenicima i znamenitostima, ali također i gostoprimstvom domaćina, koji su ovaj bugojanski kraj svrstali u veoma atraktivnu i kvalitetnu turističku destinaciju.

Cilj je potaknuti relevantne  institucije i organizacije da sveobuhvatno sagledaju mogućnosti provođenja u praksi Plana razvoja turističkih proizvoda na području Bugojna.