Smaknuće Mehmeda Spahe – slučaj koji i danas predstavlja jednu od misterija bosanskohercegovačke historije
Novim izborima u Kraljevini Jugoslaviji 1938. godine, došlo je do pada Vlade na čelu sa Milanom Stojadinovićem, s kojim je Mehmed Spaho bio u koaliciji. Novu Vladu je sastavio Dragiša Cvetković, a Spaho je i u njoj zadržao mjesto ministra saobraćaja. Pored njega u Vladi je bio i Džafer beg Kulenović, na mjestu ministra šuma i rudnika. Obavljajući svoj posao političara sredinom juna 1939. godine odlazi u Njemačku gdje se u Berlinu sastaje sa ministrom saobraćaja Trećeg Rajha dr. Dorpmullerom. Bilo je to njegovo posljednje poslovno putovanje.
U večernjim satima, 28. juna 1939. godine, Spahu su iz Sarajeva na stanici ispratili sinovi Zijad i Avdo, kćerka Emina, te niz ličnosti iz političkog i vjerskog života Bosne i Hercegovine. Krenuo je za Beograd, gdje je stigao narednog dana u 7:25, te se uputio u apartman beogradskog hotela “Srpski kralj”, na Kalemegdanu. Postoje različite verzije o tome šta se desilo tog jutra. Prema zvaničnoj verziji, Spaho je umro u sobi i zatečen je na krevetu gdje je pao na putu prema kupatilu, a prema verziji koju je kasnije ispričao Sakib Đulabić (sekretar u Spahinom kabinetu) Spaho je umro u kupatilu “sa priljubljenom rukom i tijelom uz vodovodnu cijev”. Kao Spahina pratnja u Beogradu se našao Mehmed Hadžihasanović, koji ga je čekao dok se on spremao u kupatilu svoga apartmana.
U jednom trenutku čuo je vrisak iz kupatila pa je dotrčao. Ušavši u kupatilo vidio je Spahu naslonjenog uz vodovodnu slavinu. Istrčao je na hodnik u kome je zatekao šefa beogradske policije Dragog Jovanovića, te vriskao vičući: “Ubiše ga, j(…) im srpsku majku”. Kasnije je nastalo uvjerenje da je ubijen prema narudžbi kneza Pavla, regenta i namjesnika Kraljevine Jugoslavije, koji je smatrao da je Spaho prepreka u potpisivanju sporazuma Cvetković – Maček, kojim se predviđala podjela BiH između Hrvatske i Srbije. Dopisnik istanbulskog lista “Džumhurijet”, Mehmed Sulejmanpašić, objavio je 5. jula 1939. godine sumnju da je Spaho otrovan, argumentirajući to i stavom šefa beogradske policije Dragog Jovanovića, koji je čitavo vrijeme bio u sobi sa Spahinim tijelom, istjerujući svakog “koji se zadržavao više od pola minuta”. Vijest o iznenadnoj smrti Mehmeda Spahe proširila se Kraljevinom Jugoslavijom munjevitom brzinom. Vijest o smrti u Sarajevo je stigla nekoliko minuta prije deset sati. U Kraljevskoj banskoj upravi odlučeno je da pomoćnik bana Ejub Ademović tu vijest saopći Spahinom bratu Fehimu, koji se nakon toga uputio njegovoj supruzi da joj saopšti vijest.