Voda iz česme čuva i zdravlje i okoliš


Svi se slažemo da je dobro piti puno vode – voda je napitak koji najbolje hidratizira i svakako je zdravija od bilo kojega soka – no, ostaju prijepori oko toga je li zdravije piti prirodnu mineralnu vodu, flaširanu izvorsku vodu ili pak onu 'običnu', vodu iz česme.

Dok u mnogim dijelovima svijeta nije ni uputno piti vodu direktno iz slavine, a da i ne spominjemo modu flaširane vode koja je posljednjih desetljeća zahvatila veći dio zapadnoga svijeta, prava je istina da flaširana izvorska voda i ona iz slavine dolaze iz istih prirodnih ili podzemnih izvora – u čak 60 posto slučajeva flaširana voda crpi se doslovno iz istog podzemnog sloja kao i ona koju pijemo direktno iz pipe.

Primjerice, jedno je nizozemsko istraživanje nedavno pokazalo da flaširana voda nekih brendova dolazi iz doslovce istoga izvora kao i ona iz slavine, uz slikoviti zaključak: 'U Utrechtu se toaleti ispiru flaširanom vodom'.

U tom smislu, dakle, dvije se vode ne razlikuju osobito.

No, što kada u jednadžbu unesemo i mineralnu vodu? Oko nje se mišljenja također razlikuju, pa je tako jedni svrstavaju u isti rang s gaziranim sokovima, drugi je smatraju zdravom zbog brojnih prirodnih minerala koje sadrži, a treći smatraju da je mineralna voda otrov jer sadrži mjehuriće – oni su rezultat ugljičnog dioksida koji u kombinaciji s vodom tvori ugljičnu kiselinu, što mineralnoj vodi daje prilično kiselu ph vrijednost.

Koja je, dakle, prava istina o vodi? Voda je voda, reći ćete. U svakom slučaju, tekuća je, prozirna i, pa, mokra.

No, razlike ipak postoje.

Mineralna se voda u nekim aspektima razlikuje i od pitke i od flaširane izvorske vode. Za početak, mineralna se voda mora puniti direktno na izvoru. Prije nego se plasira na tržište, mora dobiti služeno odobrenje Ministarstva zdravstva, a čak i tada svejedno se provode redovite kontrole i na svakoj bi boci trebalo biti posebno označeno iz kojeg mineralnog izvora voda dolazi.

Mineralna voda crpi se iz mineralnih izvora gdje se skuplja kišnica koja prolazi kroz sustav pukotina u zemlji i filtrira kroz brojne slojeve stijena. Na putu prema dolje, mineralne supstance i elementi u tragovima akumuliraju se u različitim koncentracijama, ovisno o okolnim stijenama, i to je ono što svakoj mineralnoj vodi daje specifičan karakter i okus. Tako primjerice u Austriji možete izabrati među čak 30 vrsta prirodnih mineralnih voda koje se međusobno razlikuju po sastavu.

Ključni kriterij za kvalitetu mineralne vode je čistoća izvora – to znači da voda mora biti čista, jer je svaka dodatna obrada zabranjena. Mineralnoj se vodi osim ugljične kiseline ne smije ništa dodavati te ta voda zadržava svoj prirodni mineralni sastav koji može uključiti željezo, sol ili magnezij. Zato je mineralna voda često nešto slanija. No, iako sve navedeno ne vrijedi za flaširanu izvorsku vodu, to nužno ne znači da mineralna voda sadrži više minerala.

Dapače, niti jedna studija nije dokazala da je mineralna voda zdravija od bilo flaširane ili vode iz slavine.

U Europi, pa tako i u Hrvatskoj, pitka voda iz slavine izuzetno je visoke kvalitete. Vodoopskrbne tvrtke moraju ispunjavati stroge zakonske uvjete kako bi krajnjim korisnicima omogućile dostupnost zdravstveno ispravne vode.

Nadalje, ono što neupitno znamo je i da je voda iz pipe ekološki najodrživija: flaširana mineralna i izvorska voda uključuju brojne dodatne troškove vezane uz pakiranje, transport i reciklažu.

Ukratko, dakle, zaključak bi bio: pijte vodu iz slavine. Zdrava je i održivija. A ako vam je flaširana voda ukusnija, jer dezinfekcijska sredstva u vodi iz vodovoda ponekad mogu imati okus koji neće svima odgovarati, to se može riješiti filtriranjem u domaćinstvu. Time pridonosite smanjenju zagađenja okoliša ali i dostupnosti pitke vode za sve.

Kemikalije u flaširanoj vodi

Prema rezultatima jedne njemačke studije, u svakoj bočici vode nalazi se oko 25.000 kemikalija! Istovremeno, studija koju su proveli na State University of New York, potvrđuje da se u čak 93% testiranih boca u kojima se kupuje voda našlo komadića plastike. Studija je pronašla prosječno ukupno 10 različitih  čestica plastike i plastičnih vlakana po litri; to je dvostruko više od nivoa plastike koji se nalazi u vodi iz slavine.

Mala količina fragmenata plastike bila je pozitivna na industrijska maziva, ali istraživači kažu da postoje dokazi da barem neki od sitnih dijelova plastike koji se nalaze u vodi potječu iz same ambalaže ... možda se radi o dijelovima poklopca jer su se dijelovi plastične plastike pojavili u više od polovice testirani uzoraka flaširane vode.

Prema studiji koju su proveli Wagner i sur. flaširana voda puna je kemikalija koje ometaju hormone. U većini flaširane vode prisutni su anti-estrogeni i anti-androgeni. Estrogenost u vodi iz plastičnih boca tri je puta veća u odnosu na onu koja se nalazi u staklenoj ambalaži. Kontaminacija flaširane vode rezultira izlaganjem ljudi endokrinim poremećajima.

Studija koju su proveli Wagner i Oehlmann pokazala je da rizici konzumacije flaširane vode uključuju i onaj od karcinoma: u uzorcima su pronađene čestice koje imaju estrogenske učinke na stanice karcinoma.

Najveće zlo koje nalazimo u flaširanoj vodi svakako su kemikalije. Neke od njih su povezane s abnormalnim funkcioniranjem hormona te povećanim rizikom od karcinoma.

Većina boca u kojima kupujemo vodu izrađena je od polietilen tereftalata (PET). Vjeruje se da je to relativno sigurna plastika za jednokratnu upotrebu, no pojavljuju se dokazi da iz PET može iscuriti antimon trioksid, katalizator i usporivač plamena u ovoj ambalaži.

Štoviše, što voda duže stoji u PET ambalaži, više se kemikalija ispušta u vodu, a izloženost visokoj temperaturi dodatno pojačava to curenje. Osobe koje su izložene povećanim razinama antimon trioksida bilježe respiratorne i iritacije kože, neredovite menstruacije i spontani pobačaj kod trudnica.

Studija koju su proveli Shotyk i sur. pokazala je da je razina antimon trioksida porasla od 19 do 90 posto nakon što su boce s flaširanom vodom ostale na sobnoj temperaturi 6 mjeseci i duže. Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma smatraju antimon kancerogenom česticom.

Umjesto zaključka

Flaširana voda je moderna izmišljotina koja nama čija je kvaliteta vode uz slavine još uvijek dovoljno visoka zaista nije potrebna. Ovaa vrsta vode ne samo da ne može kvalitetom biti bolja od one u slavini, već je njezina ambalaža velik faktor rizika za niz bolesti i hormonalnih i drugih poremećaja.

Ako niste sigurni u kvalitetu svoje vode, uvijek možete uzorak odnijeti na testiranje, a kod nošenja vode sa sobom, umjesto u plastičnu ambalažu uvijek vodu ponesite u staklenoj boci. Istina, ovo je nešto teže, ali zdravstveno puno prihvatljivije rješenje.

Živjeli!