Obilježena 31. godišnjica masakra nad Bošnjacima u Ahmićima: Prenositi istinu najveći lijek za pomirenje


Obilježena 31. godišnjica masakra nad Bošnjacima u Ahmićima: Prenositi istinu najveći lijek za pomirenje

Enisa Ahmić - Mulić, preživjela svjedokinja iz Ahmića, ispričala je detalje masakra koji je izvršen nad nedužnim civilima

VITEZ/AHMIĆI - Brojne delegacije i zvaničnici iz Bosne i Hercegovine, ali i svijeta, posjetili su danas Ahmiće kod Viteza gdje je obilježena 31. godišnjica od masakra nad bošnjačkim civilima, javlja Anadolu.

Na početku komemoracije prikazan je film o zločinu u Ahmićima u kojem je jedan od haških osuđenika, ratni komandant Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Dario Kordić kazao da bi sve ponovio.

Komemoraciji su prisustvovali brojni domaći zvaničnici svih nivoa vlasti kao i strani zvaničnici, uključujući ministra odbrane BiH Zukana Heleza i bivšeg komandanta britanskog bataljona u okviru mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u BiH Boba Stewarta.

Tokom obilježavanja 31. godišnjice od zločina nad Bošnjacima u Ahmićima, predsjednik Organizacijskog odbora Advan Akeljić istakao je da postoje brojni dokazi da je zločin u Ahmićima izvršen na sistemski i planski način.

"Zločin u Ahmićima je bio planiran i o tome postoje mnogi dokazi na osnovu kojih je Sud u Hagu donio presude, a posljedice su 116 ubijenih civila, od čega 11 djece. Zločin je izvršen na sistemski način. Zločini se aboliraju, a neki poručuju da bi sve ponovo uradili. Ovo su poruke koje nam daju imperativ da pojačamo iznošenje istine. Osuđujemo također negiranje zločina i zaštitu zločinaca. Pozivamo nadležne institucije da odmah pristupe procesuiranju svih negiranja zločina. Da se nikada i nikome ne ponove Ahmići", kazao je Akeljić.

- Preživjela svjedokinja -

Enisa Ahmić - Mulić, preživjela svjedokinja iz Ahmića, ispričala je detalje masakra koji je izvršen nad nedužnim civilima.

"Imala sam samo 14 godina kada su rano ujutro streljali mog oca Šukreta. Slike tog maskara izredale su se pred mojim očima s kojima od tada živim 31 godinu. Potom padaju komšija i njegova supruga, a potom i moj amidža i njegovo troje djece. Najstarije je imalo osam godina, srednje šest, a najmanje beba od samo tri mjeseca. Njegova supruga je ranjena i izgorjela je. Ljudske leševe su odmah palili i neki su živi izgorjeli, kao i moja strina, njene jauke je čuo moj djed Sakib", kazala je preživjela žrtva.

Bivši komandant britanskog bataljona Bob Stewart, koji je u Ahmiće stigao s grupom bivših britanskih vojnika koji su prvi otkrili zločin u tom mjestu, istakao je da nisu imali dovoljno osoblja niti dovoljno vozila da urade bilo šta da se spriječi zločin u Ahmićima.

"Nisam ja nikakav heroj, niko nije heroj, ali vojnici iz Velike Britanije smatrali su svojom dužnošću da zaštite ljude. U jednom trenutku mi je bilo naređeno da se vratim i rekao sam svojim ljudima da ćemo se možda morati povući, ali većina mojih vojnika mi je rekla 'nema načina da napustimo ovu zemlju, ovi ljudi su kao naša porodica, oni su poput nas na svaki mogući način'. Možda su različite vjere, bosanski muslimani, ali razmišljaju, ponašaju se i briga im je ista kao naša. Mi u Velikoj Britaniji Bosnu i Hercegovinu smatramo posebnih mjestom. Međunarodna zajednica je 1993. godine iznevjerila Ahmiće i zbog toga se izvinjavam, jer je 116 ljudi tada ubijeno", kazao je Stewart.

Potpredsjednik Federacije BiH Refik Lendo istakao je da je obaveza svih da govore i podsjećaju na historijske i pravne činjenice.

"Govoriti i prenositi istinu je najveći lijek za pomirenje i povjerenje. Govoriti istinu i samo istinu. Ovi ljudi u Vitezu, kao i u Srebrenici, muslimani ne traže osvetu nego traže pomirenje bez obzira što u to vrijeme Ahmići nisu imali puške. Ubiti jedno dijete od tri mjeseca, ubiti 11 djece, i počiniti genocid u Srebrenici, ovo nas je samo ojačalo", rekao je.

- Borba protiv fašizma -

Helez je komentarišući dešavanja tog 16. aprila 1993. godine poručio da ljudi moraju biti uvijek spremni da se bore protiv fašizma koji, kako je rekao, i dalje postoji na prostoru BiH.

"Moramo uvesti vojnu obuku u srednje škole. Naša djeca ne znaju rukovati oružjem. Ovdje da je bila spremna jedinica koja će braniti ovo područje, ne bi se ovo desilo. Ljudi su vjerovali svojim komšijama, jer su ovdje pobijeni civili. Kažu jedinica za specijalne namjene. Kakva je to jedinica i taj specijalac koji ubije dijete od tri mjeseca? Baš bih volio sresti tog specijalca da ga pogledam u lice", kazao je Helez.

Naglasio je da je vrlo važno da sadašnje i buduće generacije znaju šta se desilo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

"Naša djeca ne znaju i mi moramo djeci objasniti kroz udžbenike, nastavu, historiju. Nema čega da se stidimo, moramo im objasniti šta se desilo, ko je to uradio i iz kojih razloga. Taj fašizam, koji se nosi iz kuće, evo već po drugi put u roku od 50 godina dešava se na istim prostorima od istih neljudi", rekao je Helez.

Poslije komemoracije otkrivena je spomen-ploča na Memorijalnom kulturnom centru Ahmići koji je nazvan po bivšem komandantu britanskog bataljona Bobu Stewartu, a potom je upriličena i posjeta Centralnom šehidskom mezarju u Vitezu gdje je položeno cvijeće.

U sklopu obilježavanja godišnjice masakra organizovana je i simbolična šetnja "Put istine i sjećanja" od Viteza do sela Ahmići, a druga grupa učesnika je održala pohod od Zenice do Ahmića.

- Napad na Ahmiće -

U ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, pripadnici jedinica za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane (HVO) "Džokeri" i "Maturice" izvršili su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.

Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.

Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.

Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a "Džokeri", bosanskog Hrvata Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.