„Zime u Bugojnu nekad“
„Zime u Bugojnu nekad“
Ta zima u Bugojnu, s prijelaza 1961. na 1962. godinu, bila je jako hladna. Sve se ledilo. Snijega i do metar visine. Noći duge i oštre. U kuhinji pucketa šporet na drva – jedini pravi saborac protiv studeni.
U rukama držim stari dokument. Požutjeli papir, izlizan i istanjen od godina. Nije ni čudo – datum izdavanja 8. 11. 1961. godine. U zaglavlju, ćirilicom ispisano:
„Izvod iz matične knjige rođenih. Opština Bugojno, Srez Jajce.“
Tako je tad bilo. Druga vremena, druga država, isti grad.
Kako su nekad izgledale zime u Bugojnu?
Debeli sloj snijega i sankanje.
Krovovi i ulice zatrpani bijelim prekrivačem, dimnjaci dime, a ljudi umotani u šalove, kape i teške kapute. Arhivske fotografije prikazuju jedno drugačije Bugojno – vrijeme kada je snijeg bio češći gost, a zime duže i oštrije. Snijeg se znao zadržati i po nekoliko mjeseci, a najviše su mu se radovala djeca.
Kada je riječ o rekordnim hladnoćama, u Bugojnu je 13. januara 1985. godine zabilježeno -29,4 °C.
Zima te 1985. bila je nadprosječno hladna, s vrlo čestim promjenama vremena. S jedne strane mediteranske ciklone, s druge greben hladne anticiklone koji se pružao i povlačio preko evropskog kopna. Rezultat – sibirska hladnoća u srcu Bosne.
Tih godina, zima koju mnogi pamte kao jednu od najoštrijih, sa obilnim snježnim padavinama, stvarala je brojne probleme: putevi zatrpani, prekidi u snabdijevanju, teškoće za privredu i svakodnevni život. Ali, uprkos svemu, ljudi su se snalazili, pomagali jedni drugima, a djeca su i tada uspijevala u svemu tome pronaći radost igranja u snijegu.
Zimi je nekad baba u ćošku prela – a danas kucka po mobitelu.
Vremena se mijenjaju, tehnologija napreduje, ali sjećanja na one prave bugojanske zime ostaju – kao požutjeli papir u ruci, kao trag u snijegu koji ne možeš tek tako izbrisati.
Foto ilustracija: zima u Bugojnu
