U nastavku prenosimo analizu nedavno završenih izbora u Bosni i Hercegovini, s posebnim fokusom na političku scenu i rezultate u entitetu Republika Srpska. Tekst, izvorno napisan za "Radar" iz Banje Luke, donosi detaljan pregled izborne pobjede SNSD-a Milorada Dodika, potopa opozicije predvođene SDS-om, te uspona Pokreta Sigurna Srpska Draška Stanivukovića. Analizu, koja se dotiče i promjena u Predsjedništvu BiH, prenosimo u cjelosti.

Za Radar iz Banje Luke

Ako je Dodikov SNSD ponovo apsolutni pobjednik izbora – i to ne na nivou RS-a, nego na nivou cijele države – onda je SDS svakako najveći gubitnik. Izgubili su ponovo utrku za predsjednika RS-a, potučeni su na izborima za srpskog člana Predsjedništva BiH, a titulu najveće opozicione stranke uzeo im je Pokret Sigurna Srpska Draška Stanivukovića.

Najprije o onome što je sigurno: novi predsjednik Republike Srpske je Savo Minić, Željka Cvijanović je novi-stari srpski član Predsjedništva BiH, SNSD Milorada Dodika na korak je od dvotrećinske većine u Narodnoj skupštini Republike Srpske, dok je Srpska demokratska stranka još jednom slavno izgubila na svim izbornim frontovima. Tri hiljade čuda se valjalo Republikom Srpskom proteklih godinu ili dvije i opet nijedno nije bilo dovoljno da „otrese“ Dodika i njegov SNSD. Minić je pobijedio predsjednika SDS-a Branka Blanušu s 50.000 glasova razlike, dok je Željka Cvijanović imala skoro duplo više glasova nego druga dva opoziciona kandidata – Marinko Božović (SDS) i Nebojša Vukanović (Lista za pravdu i red).

Sve „po zaslugama“

Šta je još sigurno nakon što su izbori završeni? Ako je vjerovati Dodiku, sigurno je da su za historijski izborni rezultat SNSD-a (a on će, kada i posljednji glas bude uknjižen, zaista biti takav) zaslužni Donald Trump, Vladimir Putin i Aleksandar Vučić. Trump je s nulom pomnožio politiku prethodne američke administracije prema RS-u, Putin je podržao SNSD i njegove koalicione partnere uoči izbora, a Vučić je predsjednik Srbije koja je jedno tijelo s Republikom Srpskom. Tri hiljade čuda se valjalo Republikom Srpskom proteklih godinu ili dvije i opet nijedno nije bilo dovoljno da „otrese“ Dodika i njegov SNSD.

Ne treba zaboraviti ono što slijedi: Dodik je osuđen pred Sudom BiH, zabranjeno mu je obavljanje bilo kakve javne funkcije, bio je u nemilosti Amerikanaca, „hladni rat“ s Vučićem zbog tajne nagodbe s Trumpovom administracijom trajao je mjesecima, Republika Srpska je u pola godine tri puta birala predsjednika zbog nerazumnih poteza njenog rukovodstva, finansiranje SNSD-a je mjesecima bilo blokirano odlukom visokog predstavnika i opet je njegova stranka napravila jedan od najboljih izbornih rezultata u proteklih trideset godina. Ako ne i najbolji s obzirom na sve uslove. Kandidatkinja Čovićevog HDZ-a Darijana Filipović novi je hrvatski član Predsjedništva BiH i tom pobjedom su sve Dodikove izborne želje ostvarene, jer prostom većinom može dobiti pomilovanje koje će Miniću omogućiti da mu povjeri mandat za sastav nove Vlade Republike Srpske. Dodik će se tako u potpunosti vratiti u politički život, a kompletna i apsolutna moć tamo gdje je oduvijek i bila – u njegove ruke. Ali, takve teorije pripadaju skupu mogućih, ali ne i sigurnih „akcija“, jer se lako može desiti da Dodik u premijersku bitku pošalje sina Igora koji je osvojio najviše pojedinačnih glasova na izborima.

Faktor Stanivuković

Ako je SNSD ponovo apsolutni pobjednik izbora – i to ne na nivou Republike Srpske, nego na nivou cijele BiH – onda je SDS svakako najveći gubitnik. Izgubili su ponovo utrku za predsjednika Srpske, ponovo su sramno potučeni na izborima za srpskog člana Predsjedništva BiH, a titulu najveće opozicione stranke uzeo im je Pokret Sigurna Srpska Draška Stanivukovića koji će imati više poslanika u Narodnoj skupštini RS-a. Ne mnogo, dva ili tri, ali i to će biti dovoljno Stanivukoviću da sebe i konačno isturi u prvi opozicioni plan.

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović nije ušao u Predsjedništvo BiH. Umjesto njega tamo je ponovo Denis Bećirović.

Čini se da je Stanivuković dobio ono što je htio: nije bio kandidat ni za jednu od dvije „inokosne“ funkcije, a njegov će pokret dobiti najviše opozicionih poslaničkih stolica u parlamentu. Ipak, nije Stanivukovićevo perje baš toliko sjajno, jer je njegov Pokret poražen u Banjoj Luci, u gradu u kojem je Stanivuković dobio dvije gradonačelničke bitke protiv kandidata SNSD-a. Stanivuković je jedini od deset poslanika koji u parlament RS-a ulaze s najviše ličnih glasova, ostalih devet „pozicija“ pripada SNSD-u. Srpska demokratska stranka pada na jedanaest poslaničkih mandata, ali to je njen najmanji problem. Iz izbora u izbore ostvaruju sve gore rezultate, bitke za Predsjedništvo BiH gube s trocifrenom razlikom, stranka je pocijepana i uzduž i poprijeko, jednim dijelom partije upravlja ni sitni, ni krupni kapital, drugim dijelom drugorazredni Vučićevi obavještajci i bit će pravo čudo ako stranka naredne izbore dočeka na nogama. Mjesecima se govori o „fuziji“ SDS-a i Stanivukovićevog PSS-a i sada je samo pitanje ko kome više treba: SDS Drašku ili Draško SDS-u. Tačnije: da li SDS-u više trebaju Stanivukovićeve pare i organizacija ili Drašku SDS-ova terenska infrastruktura?

Kandidatkinja Čovićevog HDZ-a Darijana Filipović novi je hrvatski član Predsjedništva BiH i tom pobjedom sve su Dodikove izborne želje ostvarene, jer prostom većinom može dobiti pomilovanje koje će Miniću omogućiti da mu povjeri mandat za sastav nove Vlade RS.

Izborna drama ima još jednog gubitnika, a to je Nebojša Vukanović. Njegova Lista za pravdu i red imat će četiri poslanika u parlamentu Srpske, ali nijedan od njih neće biti Vukanović, a to ujedno znači da će opozicija biti daleko tiša u ovom „velikom domu“. Vukanović je, uz Milana Miličevića, jedini političar iz Srpske koji je stao uz studente i koji je govorio protiv Vučićevog režima, neprestano je na terenu, piše i govori, ali to ovaj put nije bilo dovoljno. On se nije domogao Predsjedništva BiH, a njegove predizborne projekcije su pale u vodu, jer je s osam do deset zamišljenih poslanika spao na četiri (toliko je imao i u prošlom sazivu).

Izetbegović ponovo „pao“

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović nije ušao u Predsjedništvo BiH. Umjesto njega tamo je ponovo Denis Bećirović (SDP). Prema preliminarnim rezultatima, na osnovu kojih je urađena projekcija, 42 mandata u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH bit će podijeljena između 16 političkih subjekata, a najviše mandata mogli bi osvojiti SDA i SNSD. Dodikovoj stranci pripast će šest od 14 mandata. Lista Draška Stanivukovića imat će dva mandata, isto kao i SDS. Po jedan mandat osvojili su Lista za pravdu i red, koalicije DNS – NPS, Socijalistička partija – DEMOS i Ujedinjena Srpska.

Opći izbori donijeli su jednu od najvećih promjena izbornog procesa u Bosni i Hercegovini – prvi put su korištene biometrijska identifikacija i autentifikacija birača, skeneri glasačkih listića i elektronski prijenos izbornih rezultata. Opozicija u RS-u je mjesecima govorila da će uvođenje novih tehnologija sve promijeniti, jer više neće moći glasati oni koji nisu među živima i koji su odavno napustili „ove prostore“. Dodik će naredne četiri godine raditi ono što radi prethodnih dvadeset – vjerovatno silnije i bezobzirnije – ali na to smo odavno navikli, baš kao što smo navikli i na ova i ovolika opoziciona brukanja.