Isprazni se čovjek od lažnih ljudi i događaja u svom životu i poželi malo mira!
Isprazni se čovjek od lažnih ljudi i događaja, isprazni se od uljeza u svom životu koji su kroz taj život promarširali bez ikakvih osjećaja i oduzimali sve ono što je bilo lijepo i vrijedno, i zaželi se na trenutak odmaknuti od svega i vratiti svoju staru moć, vratiti mir koji je imao.
Isprazni se čovjek od razgovora koji su bili samo hrpe tračeva i ogovaranja, a zapravo vrlo daleko od bilo kojeg razgovora, razmjene misli i osjećaja i pita se kako su ga obične riječi mogle tako umoriti i skršiti.
Isprazni se čovjek od ljudi sa dva lica jer nikada nije mogao razumjeti koje je lice tih ljudi bilo pravo, a još više od svojih namještanja masaka kojih je imao u izobilju i namještao ih po potrebi, umori se zato što nije bio iskren i uvijek je morao paziti što kome govori. Isprazni se čovjek što je svijet samo gledao kao neko mjesto prijetnje, kao borilište u kojem se trebao ratovati da bi se ispunile njegove želje a nije vidio njegove lijepe strane.
Isprazni se čovjek kada se previše nada, kada previše vjeruje u ljude koji to ne zaslužuju, kada previše ljubi ljude koje je mislio da poznaje a onda na kraju shvati da je većinu svoje energije potrošio uludo.
Mogao je dati onima koji su je potrebniji, mogao je dati onima koji bi je više cijenili a on je računao da dobro ne može biti bačeno uludo. Isprazni se čovjek od toga što je previše živio za neke druge ljude a zanemario svoje osjećaje, što se uvijek prilagođavao drugima a premalo tražio da ponekad bude po njegovome.
Kada ostane sam shvati da je život mogao drugačije posložiti, da je o prioritetima mogao više misliti, da je vrijeme koje mu je dano mogao razboritije trošiti. No kako god bilo nikada nije kasno da se malo povuče i pokuša stvari započeti ispočetka. Treba samo dane koji su pred njim drugačijim pogledom gledati i shvatit će da mu se život promijenio i da je na greškama nešto naučio. Koliko god to kasno shvatio, nikada nije kasno za promjenu.
