Trka u Bugojnu

ARHIVA -BOŠNJAK 1896

Bugojno, 30. jula 1896. Da se promicanje konjogojstva, koje je u ovim zemljama od osobite važnosti, što većma podigne i na noge uspostavi, upriličuje naša visoka vlada svake godine u kotaru bugojanskom utrkivanja i nagragjivanja konja, te su se ista 25. i 26. o. mj. u Bugojnu i na Kupreškom polju provela održala. I ove je godine, zemaljska vlada svojom darež-ljivošću za utrkivanje i nagragjivanje dobro odgojenih konja znatne nagrade doznačila, te tim omogućila, da su se tri utrke i dvostruko nagragjivanje konja preduzeti mogle.

Na ovoj darežljivosti ne sudjeluje samo ovaj bugojanski kotar, nego ona dolazi i pograničnim kotarima, pa i cijeloj Bosni u prilog; jer mnogobrojne i znatne nagrade pobugjuju gojitelje plemenitih konja na valjan uzgoj i pruža sinovima Bosne ponosne prilike, da se i na ovoj utakmici ogledaju i lovorvijence uberu. Doista divna i plemenita zamisao i nema sumnje, da ne će i još boljim plodom uroditi. Na 25. pr. raj. bijaše po odregjenom rasporedu konjsko nagragjivanje u gradu Bugojnu, te u tu svrhu bijaše 90 kobila sa ždrebadima privedeno i 40 dukata megju najbolje gojitelje porazdijeljeno. Dne 26. jula t. g. preduzelo se je na samom trkalištu kupreškog polja nagragjivanje tamošnjih konja i bijahu tom prilikom 54 kobile sa ždrebadima privedene. I ovdje bješe megju najbolje gojitelje konja 26 dukata porazdijeljeno.

Na sam dan trke t. j. na 26. pr. mj. hrlila je svjetina na okićeno trkalište i kad u 10 sati prije podne nagragjivanje konja otpoče, bijaše prostrano trkalište hiljadama gledaoca zaposjednuto, koji velikom ljubopi-tnošću nagragjivanje i po tom samu utrku pratijahu. Tribine bijahu ovom prigodom gusto napunjene ; domaći uglednici, oficiri i činovnici, prvi u svojem slikovitom domaćem odijelu, posljednji u uniformi ili u gragjanskoj odori upotpuniše zbor. K ovoj, već od davnine uobičajenoj trci na kupreškom polju, bijahu mnoge gospogje i gospoda, ne samo iz okolice, već i iz dalnjih krajeva, kao iz Županjca, Glamoča, Travnika, Sarajeva, Livna, Prozora i Sinja došli i svojim posjetom šarovitu sliku ukrasili i slavlje uveličali.

U sudijekoj tribini, već u to vrijeme sjegjaše uprava trke. U istoj bijahu slijedeća gospoda: major Sigmund Feszl kao izaslanik vladin zatim predstojnik baron Konrad Braun kao zastupnik službom zapriječenog okružnog predstojnika viteza Rukavine, Mirko Vilhar, upravitelj ispostave u Kupresu, te Mustaj beg Idrizbegović, Ante Rebrina, i Vuk Gjurendić kao gojitelji konja. Trka od svjetine željno iščekivana otpoče tačno u podne. K prvoj utrci pristupi 12 konja, od kojih kobila Mehmeda Sušarevića iz Gradačca za sobom na daleko ostale konje ostavi i kao pobjediteljica prva na mjesto priapje. Za njom stigoše konji Ibrahim bega Firdusa i sreskog liječnika dra. Leopolda Bauera, iz Lijevna i napokon konj Mustaj bega Idri zbegovića iz Vrila, kotara bugojanskog, te dobiše II. III. i IV. nagradu. U drugoj trci mjerilo se 13 konja. Kao prvi održa pobjedu kobila Sulejmau bega Kapetanovima iz Županjca, kao drugi dojezdi „Dorat“ Muje Škulje iz Lijevna i kao treći „Gjogat“ Stipe Kadmana iz Kupresa. K trećoj trci pristupi 14 konja, od kojih kobila Muhe Boste iz Bugojna kao prva, at Derve Sejdovića iz Zepča kao drugi i kobila Muše Kovačevića, iz Glamoča, kao treća na mjesto stiže. Iza dovršene trke nasta silno gibanje u svjetini jahači uzeše svoje konje-mejdandžije za uzde, umješaše se uz pratnju bubnjeva, zurla i svirala megju narod i ovaj zanešen svojim raspoloženjem, oduševljeno ih svojim usklicima pozdravljaše i počast im odavaše. Po dovršenoj trci narod se je u najboljem raspoloženju uputio na mjesto za zabavu priregjeno.

Tamo se je utrkivalo prosto i u žakovima, bacalo kamena, penjalo na drvo, na mijeh skakalo i t. d., te su ove narodne igre zaista silno smijanje u gledaocima prouzrokovale, a i raspoloženje u narodu znatno uzbudile. Napokon uhvati ee ralagjarija u obljubljeno i omiljeno kolo naše, te se mnogi igrač u svom znoju okupa i najzad za taj svoj trud ogladnjeli stomak darovanom bravetinom umiri i okrijepi. Poslije odigranog kola i ugošćenja naroda svjetina se počela svojim kućama mirno razilaziti, a odbor ode sa svojim gostima na Kupres, gdje se svi odmah uputiše na igranku, u narodnu osnovnu školu, koja divno iskićena bijaše. Zabava je tekla, kao nikad bolje i ništa ne bijaše, što bi u stanju bilo dobro raspoloženje gosti pomutiti. Plesalo se do zore i kad poče ista ruditi i bijeli dan svitati, oprostiše i razigjoše se gosti, noseći sobom lijepu uspomenu na trku, Kupres i njegovo divno polje. Da je ova svečanost tako divno ispala, mislim, da se ne ću ogriješiti, ako u ime desivših se gosti, imena velezaslužnog odbora navedeni i za njegov trud, revnost i uspjeh. Slava i živili doviknem. Odbor je bio ovako sastavljen: kotarski predstojnik baron Brann kao predsjednik, Haki beg Bušatlija, Fran Dibelka, Theodor Hejdušek, Pero Pavlović, c. i k. nad-poručnik Ferdinand Po hl, Košta Popadić, Franjo Singer i Alekea vitez Strutinsky.