Crna statistika u BiH: Broj poginulih na cestama skočio za čak 30 posto, tragični niz raste i ove godine
Sigurnost na cestama u Bosni i Hercegovini sve je gora, pokazuju najnoviji podaci o broju saobraćajnih nesreća. U poređenju s prethodnom godinom, zabilježen je zabrinjavajući rast od 30 posto kada je riječ o nesrećama sa smrtnim ishodom.
To znači da je prošle godine u BiH poginulo 288 naših građana u 43.000 saobraćajnih nesreća koje su se dogodile na cestama. Po toj crnoj statistici, svaki dan se dogodi 117 nesreća, sa pet teško povrijeđenih građana.
Da “tragedija bude veća” ovu crnu statistiku i katastrofalne brojke predstavio nam je i sam državni ministar saobraćaja i komunikacija Edin Forto, kao u nekom predizbornom spotu, hvaleći se “rezultatima” svog rada.
Podjetimo da je i ova godina počela užasnim brojkama saobraćajnih nesreća i sve većim bilansom mrtvih. U prva tri mjeseca 2026. godine u BiH je poginula 81 osoba. Podaci o ukupnom broju saobraćajnih nesreća za cijelu BiH još nisu objedinjeni. No spomenimo jedan podatak. U ovom periodu, samo na području Općine Doboj, dogodilo se 355 saobraćajnih nesreća, a šest osoba je poginulo.
Ako uzmemo u obzir da se 2025. dogodilo 43.000 saobraćajnih nesreća i da je 288 osoba poginulo, to znači da je prva tri mjeseca ove godine već ostvareno 28 posto crnog bilansa iz 2025. što je ozbiljan indikator.
Uzmimo u obzir i to da se konstantno uvode nove mjere, kazne, mijenju se zakoni.
Posebno je takva situacija u Kantonu Sarajevo, gdje se ministar unutrašnjih poslova Admir Katica svako malo hvali poslavljanjem novih kamera, zabranom zaustavljanja na autobuskim stajalištima, kažnjavanjem velikom svotom novca bahatih vozača koji su nakupili veliki broj kazni, vozeći u alkoholiziranom stanju i pod utjecajem narkotika, 230 kilometara na sat, zatim privremenim oduzimanjem vozila, najavom trajnog oduzimanja vozila i slično.
Uz sve te mjere i pooštravanje kazni, kako to da imamo paradoks – strožije kazne i veći broj saobraćajnih nesreća, i ono što ja najtragičnije – sve veći broj poginulih.
Šta je uzrok povećanja nesreća sa smrtnim ishodom?
O ovoj temi razgovarali smo sa sudskim vještakom saobraćajne struke Mirzetom Sarajlićem.
– Povećanje broja nesreća uprkos strožijim mjerama nije paradoks, već rezultat nekoliko faktora koji se razvijaju brže od zakonskih rješenja. Broj registrovanih vozila raste eksponencijalno, dok modernizacija putne mreže prati taj rast linearno ili nikako.
Veća gustoća saobraćaja automatski povećava vjerovatnoću incidenta. Iako su kazne visoke, upotreba pametnih telefona, društvene mreže, kucanje poruka, videonaslovi, naročito u gužvama, postalo je primarnim uzrokom smanjene pažnje, što je često teže dokazivo od alkoholisanosti. Prosječna starost vozila direktno utječe na ishod nesreće. Ona je u BiH 17 godina.
Starija vozila nemaju napredne sisteme asistencije, naprimjer automatsko kočenje koji bi ublažili ljudsku grešku. Problem nije u jednom faktoru, već u njihovoj interakciji – kaže za Faktor stručnjak za saobraćaj Mirzet Sarajlić.
Naš sagovornik dodaje da je problem i u vozačima. Kvalitet obuke je pao na nivo pukog savladavanja fizike, bez fokusa na defanzivnu vožnju. Naše ceste pate od nedostatka “oproštajne infrastrukture”. Naprimjer, nemamo zaštitne ograde koje apsorbuju udar, nemamo adekvatno osvjetljenje kritičnih tačaka. Mi u BiH pravimo armirano-betonske stubove za struju pored ceste koja ubija, a Švedska betonske stubove mijenja drvenim koji su manje opasni u slučaju incidenta.
Zašto mjere ne daju rezultate
– Mjere poput oduzimanja vozila ili testiranja na droge su reaktivne, a ne preventivne. Statistički podaci pokazuju da represija djeluje na “prosječnog” vozača, ali ne i na povratnike recidiviste koji često voze bez dozvole ili pod trajnim zabranama. Dokle god kazneni bodovi i novčane kazne ne rezultiraju trenutnim isključenjem iz društvenog i saobraćajnog života, sistem će biti u deficitu – kaže Sarajlić.
Statistika je ovdje neumoljiva. Dok Evropska unija teži ka “Vision Zero” (nula smrtnih slučajeva do 2050), mi stagniramo ili nazadujemo. Kada posmatramo brojeve izvan suhoparnih tabela, dobijamo sliku dubokog sistemskog jaza između domaćeg terena i evropskih standarda.
Dok se u Evropskoj uniji bilježi konstantan pad sa prosjekom od 46 poginulih na milion stanovnika, Bosna i Hercegovina se godinama bori sa cifrom koja često prelazi 70 ili 80.
To praktično znači da je rizik da ćete poginuti na našim cestama skoro dvostruko veći nego na putevima Njemačke, Slovenije ili Austrije. Mi nismo “malo lošiji”, mi smo u kritičnoj zoni.
U Evropskoj uniji, ističe naš sagovornik, primarni uzroci nesreća su moderni izazovi poput distrakcije (korištenje telefona), dok kod nas i dalje dominiraju “primitivni” uzroci, brzina neprilagođena uvjetima puta i alkohol. To ukazuje na nizak nivo saobraćajne kulture i osjećaj nekažnjivosti koji je kod nas još duboko ukorijenjen.
Šta vlast mora uraditi?
Prosječno vozilo u EU posjeduje sisteme koji sami koče ili zadržavaju traku. U BiH prosječan vozač upravlja vozilom starim više od 17 i do 19 godina, koje u slučaju sudara nudi minimalnu ili nikakvu zaštitu, pretvarajući lakše nezgode u tragedije sa smrtnim ishodom i to je slučaj godinama unazad.
– Da bi se stanje popravilo, vlast mora prestati sa parcijalnim mjerama i uvesti sveobuhvatnu reformu. Potrebno je uvođenje videonadzora na svim kritičnim tačkama.
Automatizacija kažnjavanja eliminiše ljudski faktor i korupciju jer vozači moraju dobiti informacije o prekršaju odmah kako ga ne bi ponavljali. To danas nije slučaj jer ljudi dobiju saznanje o prekršaju nekoliko mjeseci nakon evidentiranja. Potrebna je hitna reforma vozačkih ispita. Treba se fokusirati na psihološku pripremu i prepoznavanje opasnosti.
Odavno nemamo sanaciju “crnih tačaka”. Umjesto samo postavljanja znakova ograničenja, treba fizički modifikovati opasne krivine i raskrsnice. Hitno treba uvesti strožiji tretman za osobe koje ponavljaju teške prekršaje, uključujući obavezno psihijatrijsko vještačenje sposobnosti za upravljanje vozilom – kaže za Faktor sudski vještak saobraćajne struke Mirzet Sarajlić.
Ulaganje u saobraćajnu sigurnost apsolutno nije trošak nego ušteda u ljudskim životima i tako ga treba posmatrati.
Porast broja poginulih na cestama još jednom podsjeća da sigurnost u saobraćaju mora biti prioritet, jer iza svake statistike stoje izgubljeni ljudski životi i porodice koje se suočavaju s nenadoknadivim gubitkom.
