Kordići u podnožju Susidgrada

Prema istraživanjima Ante Škegre, „Kordići su se ugnijezdili u prodolini, stiješnjenoj obroncima planina Raduše i Skrtima, te platoa Gračanički podovi. Kroz nju protiče potok Bunta, a napaja je i nekoliko potočića. Očito je ovo mjesto prozvano po feudalnom rodu Kordić, posvjedočenom 1480. g. kaštelanom Vukom Kordićem (vuchus Cordich castelanus), izbjeglim pred Osmanlijama u Vrgorac u Dalmaciji.“ 267 Osmanlijski sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468./1469. g. među opustjelim uskopaljskim mjestima spominje i ovo. “Selo Kordić, pripada Uskoplju. Pusto. Prihod od onih koji ga obrađuju iz vana 140. Kordići su očito opustjeli u vrijeme osmanliskih nasrtaja na Bosnu 1463.godine., odnosno tijekom nasrtaja na kaštel Susid. Nije isključeno da su se tijekom 17. stoljeća Susida dokopali islamizirani feudalci Rustempašići, isti oni čije je središte bilo u Gornjem Odžaku, koji su svoju kulu imali i u Kordićima.

Suprotno istraživanjima Škegre, koji i naselje Kordići, kao i većinu ostalih u Skopaljskoj dolini situira i pronalazi u katoličkoj (hrvatskoj) genezi, historičar iz Prusca Husein Čepalo ističe da je “selo Kordići dobilo je ime po keltskom plemenu Skordici. Poznata je činjenica da su Japodi etnička skupina koja se smatra ilirsko-keltskom mješavinom, a njihovo pleme Skordisci prešlo Savu i dolinama rijeka Vrbas i Bosna prodrlo u Ilirik u 3. stoljeću prije naše ere. 269 U dolini Vrbasa i njegovih pritoka na nekoliko mjesta nailazimo na njihov uticaj i ostatke njihove tehnologije. Selo Kordići kod Susidgrada upućuje na Skordiske, a korda se kaže i za korice koje se stavljaju na „bugojanac". 270 I rimski grad AD Matricem u dolini rijeke Vrbas oko Gornjeg Vakufa na starome rimskome putu Salona - Castrum Hedum Daesitatorum, ime je dobilo od keltske riječi matrix (mjera za ekspoataciju željezne rude ili od keltskog plemena Matrici). Drino objašnjava da je selo Kordići romanskog porijekla, (tal. chorda-konopac-uže). Po Skoku Kordići dolaze od riječi međa, krajina, Vojna Krajina, gdje je postavljen kordon protiv Turaka. U srednjovjekovnim izvorima nema pomena ovog sela. Sudeći po nekropolama stećaka ovo mjesto bilo je u srednjem vijeku gusto naseljeno.

Tokom svojih istraživanja za osmanski period, Čepalo je došao do istih spoznaja kao i Škegro, budući da u svojim radovima navodi da se „Kordići spominju u sumarnom popisu sandžaka Bosna 1468. a selo Kordić sa prihodom od 140 akči. Selo se spominje u turskim izvorima 1574., i to još uvijek ne kao selo, nego kao mezra, tj. obradivo zemljište koje ima tendenciju da bude naseljeno i preraste u selo, i ta se mezra navodi u okviru zemina koji pripadaju tvrđavi Susidgrad“ . Također, Čepalo u svojim istraživanjima navodi da „podaci iz deftera iz 1574. godine, Zemini tvrđave Susid, pripadaju Uskoplju čifluk. U dijelu zemina tvrđave Susid i mezra Kordić, sa dva mlina, pašnjakom, čairom, pripada Uskoplju, u posjedu Omera i Halila sina Alije, u vrijeme popisa je na osnovu kadijskog hudžeta ustanovljeno da je u njihovom posjedu i u novi defter upisan kao njihov. Prihod 1.010 akči“.

Prema istraživanjima Huseina Čepala “na njivi Ale Velića ima jedna mala uzvišica pod imenom Spahijska glavica, na kojoj se nalazi nekropola od četiri stećka: 1 sljemenjak sa postoljem, visine 1.10 cm, širine 75 cm dužine 100 cm i visine vrha sljemena 1,25 cm. Na zapadnoj strani ima rupa u stećku, u kojoj se, prema pričanju mještana, sakupljala prašina koja se pila sa vodom i služila kao lijek. Stećak je lijepe izrade i potiče iz kasnog srednjeg vijeka. Na ovoj nekropoli imaju još dva sljemenjaka dosta oštećena, i jedan stećak ploča. Okrenuti su sjever ‒ zapad. Nekropola je ograđena lijepom drvenom ogradom.” 273 U vezi nazanačene nekropole, Čepalo dalje navodi da je “na ovoj nekropoli ranije bio veliki broj stećaka, kako kažu bilo je to „najveće greblje“. Raniji vlasnici posjeda su traktorima i bagerima uklonili stećke, zanemarivši bogumilsku kletvu: “Neka je proklet ko dira moje kosti“, Mještani tvrde da se kletva ostvarila. Ni ova nekropola do sada nije spomenuta u historijskoj literaturi.”  Pored navedenog, Čepalo je kroz svoja istraživanja pronašao i druge stećke, odnosno nekropole na prostoru naselja Kordići. U vezi s navedenim, navodi da “na ulazu u zaselak Čehaje pored puta ima jedna stećak, sandučar. Na drugom kraju njive ima još jedan stećak. Pored šumskog puta za Skrte, oko 500 metara od zaseoka Čehaje, na lokalitetu Greblje bilo je stećaka koji su prilikom gradnje šumskog puta gurnuti niz stranu. Na tom lokalitetu ima nekoliko starih nišana zaraslih u šiblje, a jedan dio je oboren. Radi se o nišanima većih dimenzija.” Isto tako, Čepalo navodi da je kroz svoja istraživanja došao do potvrde ranijih i novih saznanja o nekropoli stećaka Ledinjak. Naime, u naselju Kordići, “u zaseoku Velići na lokalitetu Ledinjak koji se nalazi na desnoj strani rijeke Bunte, udaljen od kuće Huseina Čehaje stotinjak metara, na uzvišenoj kosi nalazi se nekropola od 24 stećka koja se okomito spušta prema rijeci Bunti. Na gornjem dijelu nekropole u jednoj njivi imaju 4 stećka: 3 su sljemenjaka sa postoljem. Dva sljemenjaka sa postoljem su dosta oštećena. Ranije ih je bilo više. Jedan stećak-ploča je utonula u zemlju. Stećci su pozicionirani u pravcu istok – zapad, a datiraju u kasni srednji vijek. Na donjem dijelu nekropole Ledinjak nalazi se 20 stećaka, od toga 7 sljemenjaka sa postoljem. 4 sljemenjaka su dobro očuvana, tri dosta oštećena, 7 sandučara je utonulo u zemlju, a u rijeku Buntu je gurnuto barem 6 stećaka. Zbog nepristupačnosti terena nije moguće utvrditi kojeg su oblika stećci koji su u rijeci. Stećci su okrenuti istok ‒ zapad. Na njama nema dekorativnih elemenata. Klesani su od kamena krečnjaka. Po konfiguraciji terena može se zaključiti da ih je ovdje bilo više. Jednim dijelom nekropole prolazi put za njivu koja se nalazi na zapadnoj strani Ledinjaka.

Ahmed Kico

Gračanica u Skopaljskoj dolini