Zanimljive i neobične fudbalske priče

Ima toliko mnogo doživljaja,sjećanja,da ih sa današnje vremenske distance,ne bi bilo moguće situirati u sadašnje vrijeme i prilike u kojima se igra fudbal,pa čak i teško shvatiti.

Prva koju navodimo -stručnog je karaktera.Prvih 15 posljednjih godina klub nije imao nikakvog trenera.Igralo se kako se znalo i umjelo.Nije bilo televizije kao danas da bi se moglo vidjeti pa tako i naučiti kako treba igrati.Sastav tima određivao se na sjednici uprave pred svaku utakmicu. U upravi su bili,kako je to uobičajeno,funkcioneri iz vlasti,direktori... i pojedini bolji i stalni igrači.

Negdje početkom šeste decenije 1961-1965 ,,SLOGA,, je trebala igrati prvenstvenu utakmicu u Novom Travniku , Vozom se nije moglo jer,Novi Travnik nije bio na željezničkoj pruzi.U Gornjem Vakufu ni jedno malo preduzeće kakva su bila ili jedna od zadruga,tada nisu imale svoj teretni kamion.I kad bi se putovalo kamionima,oni bi se potraži u Bugojnu i Prozoru.Na kamione,bi se stavljale drvene klupe,gdje se posjed i tako na otvorenom kamionu makadamom putovalo u Duvno,Livno,Mrkonjić Grad...

Za utakmicu u Novom Travniku,sticanjem okolnosti,došlo se u situaciju da se nikako nije mogao naći kamion bilo gdje,a prvenstvena utakmica se morala odigrati.Jedino što se u samom Gornjem Vakufu moglo naći za prijevoz bila su zaprežna gumena kola u Komunalnom preduzeću.Bio sam učesnik u ovom putovanju.

Pa evo kako je ono izgledalo

Sticanjem okolnosti,igrači i vodstvo,stavili su malo sijena,ćebad i posjedali na kola krenuvši 6-8 sati prije kako bi na vrijeme stigli na utakmicu.Put za Novi Travnik vodi kroz kanjon Bistričke rijeke,preko Pavlovice i Trenice.U putovanju setruckalo,pričalo uz Bistričku rijeku sve do pred Rostovo.Negdje oko izvora Bistričke rijeke,naiđoše iza nas neki nama ,,čudnovoti,,prazni autobusi.

Bili su to prvi dvospratni autobusi,,Londonci,, koji su bili namjenjeni Gradskom saobraćaju Sarajeva.Onako prazni ,prilikom teškog mimoliženja na uskom šumskom makadamu,zaustaviše se i zapitaše-kuda tako puna kola ljudi putuje.Kad rekosmo kuda i zašto putujemo ,vezani za blagovremeni dolazak na utakmicu,ljubazno nas ponudiše da pređemo u jedan autobus i da sa njima krenemo u Novi Travnik,što sa zadovoljstvom i velikim olakšanjem prihvatismo.Kola su za nama krenula ,kako bi se ekipa,poslje utakmice,mogla vratiti istim putem.

Poslje utakmice , negdje na izlazu iz grada čekala su nas naša dobra gumena kola s arabandzijom Husom,gdje smo posjedali i kroz mrklu ljetnu noć krenuli svojim kućama.

Izvod iz knjige- Sanjajući Zavičaj - Ismet Dedić